Претражи овај блог

недеља, 4. децембар 2011.

PODVARAK KOJI JE KRENUO NAOPAKO

Odmah da kažem podvarku ništa nije falilo samo proces pripreme je prošao katastrofalno. 
Kod nas se to nije jelo (srednja Bosna), nisam ni čula da je to iko spremao. Negdje sam čitala da ima recept za podvarak sa ćuretinom, i to kao neki specijalitet, nije me mnogo zanimalo, jer ja ustvari ne volim kiseli kupus. Prvi put sam jela, a da znam da je podvarak, kod svekrve, oni to tradicionalno spremaju za svinjokolju. Probala sam i dopalo mi se, nije da sam pala u nesvjest od oduševljenja, ali bilo je jestivo. Dok sam radila, u menzi smo ponekad dobijali podvarak bez mesa sa pljeskavicom, ja sam to zvala"sarma na drugi nači".

I šta je krenulo naopako? Kao što rekoh, ne znam kako se sprema pa sam konsultovala coolinarku i tu, u moru recepata, vidjela da će mi za pripremu trebati dosta vremena. Uradila sam neke pripreme, veče prije sam izvadila ćureći batak (kao omanja praseća butkica) iz zamrzivača i stavila ga u frižider da se odledi. Ujutru, oko 10 sati, sam ga izvadila na sobnu temperaturu jer u frižideru se skoro nikako nije odmrzao. Oko 1 sat sam naivno pomislila da se odmrzao i krenula, onako u komadu da ga pržim. Kada sam ga stavila na vrelu mast počela je nevolja broj jedan, počelo je da prska na sve strane. Ja, koja sve osim jaja i palačinaka pržim u šerpi, ovaj put sam uzela tiganj. Kada sam poslije 10tak minuta uspješno isprskala šporet, pločice, blender koji je stjao u blizini i zaradila par nimalo naivnih opekotina, palo mi je na pamet da sve prebacim u rernu. E sad, to ne bi bilo strašno da sam stavila u pekač i pokrila, ali ne, stavila sam u teflonsku tepsiju, zalila sa mašću iz tiganja i u rernu. To je tek prava katastrofa, u rerni je preskalo mnogo više nego na ringli, da sam morala rernu da ribam poslije toga.
Mislim, rerna je i bila za temeljno čišćenje, ali posli ovog to je bilo neophodno. U jednom momentu sam se osjećala ka onaj tip sa Discovery chanal-a koji vodi emisiju "Prljavi poslovi".


RECEPT
1kg kupusa ribanca
pola šolje (od Grand kafe) riže
2 srednje glavice luka
2x1 kašika masti (ili ulje)
ćureći batak

Nisam znala da se prije pečenja trebaju izvršiti neke pripreme, mislila sam da se sve to složi u tepsiju pa u rernu, ali nije sve tako jednostavno.
Na kašici masti propržiti sitno sjeckan luk dok ne postane staklast. Kupus probata, pa ako je prekisao isprati ga i ocjediti, a ako ne onda ga dodati u luk i dinstati, povremeno podlivajući vodom. U drugoj posudi skuvati rižu u tri puta više vode (pola šolje riže i 1,5 šolja vode) da bude al dente. Meso posebno propržiti na onoj drugoj kašici masti, ne mora da bude skroz prženo, dopeće se u rerni. Rižu i kupus spojiti, promješati i sipati u nauljenu posudu u kojoj će se peći, najbolja je zemljana, a kako je ja nemam stavljam u vatrostalnu tepsiju. Preko svega toga staviti onaj batak sa početka priče, malo ga utisnuti u kupus, naliti vode da ogrezne i peći na 180 stepeni skoro dva sata.

Načila sam školu, sada ga mogu mnogo opuštenije (ili organizovanije) praviti slijedeći put, naravno ako se opet "ogrebem" za kupus.
I napokon sam očistila rernu.

Нема коментара:

Постави коментар